Grupa građana zatražila je od predsjednika Vlade Duška Markovića i ministra vanjskih poslova Srđana Darmanovića da obavijeste javnost o efektima protestne note koja je 1. avgusta 2016. poslata Zagrebu zbog podizanja spomenika hrvatskom teroristi Miru Barešiću u Dragama u Hrvatskoj.
Podsjetimo, crnogorske državne institucije ekspresno su reagovale kada je trebalo ukloniti spomenik Puniši Račiću, koji je podignut na privatnom imanju u Slatini kod Andrijevice. Vasojevići su spriječili mehanizaciju da sruši spomenik, ali su potom sami uklonili spomen-ploču.
Otvoreno pismo Markoviću i Darmanoviću potpisalo je 170 građana, iz svih društvenih grupa, i svi traže zaštitu državnog dostojanstva Crne Gore i posvećenost procesu suočavanja s prošlošću, a sve na bazi principa koji jednako važe za sve. Oni navode da su sa pažnjom propratili nedavnu ekspresnu reakciju Vlade na određene pretenzije iz Republike Hrvatske, koje je zvanični Zagreb uputio putem diplomatske note, ali i reakciju hrvatskih političkih partija i državnih medija o spornom pitanju.
– Ipak, ne možemo se oteti utisku da je po istom, ili čak gorem pitanju, zvanična Hrvatska reagovala dijametralno suprotno, što je i te kako zabrinjavajuće jer se radi o slučajevima koji se ne mogu zaobići u odnosima dvije države. Ovom peticijom želimo uputiti javno nezadovoljstvo zbog pozicije Ministarstva vanjskih poslova (MVP) Crne Gore, koji skoro godinu ćuti o ignorisanju protestne note koju je Crna Gora uputila Hrvatskoj 1. avgusta 2016. povodom podizanja spomenika hrvatskom teroristi Miru Barešiću. U tom smislu, neophodno je da se Vlada i Ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore javno izjasne o tom pitanju, te javnost obavijeste o efektima svoje protestne note zvaničnom Zagrebu. Javnost Crne Gore i te kako interesuje – kakva je bila pozicija hrvatske strane, njihove Vlade i MVP-a Hrvatske, o ovom pitanju– kaže se u pismu.
Oni traže i hrvatska obrazloženja u odgovoru na protestnu notu, ako je odgovora bilo i, koji je konačan stav zvanične Crne Gore u vezi sa tim.
– Javnosti je poznato da je spomenik teroristi Miru Barešiću, koji je na ciničan i svirep način učestvovao u monstruoznom ubistvu ambasadora Jugoslavije Vladimira Rolovića, rođenog Baranina, u napadu izvršenom 7. aprila 1971. u Stokholmu, svečano otvoren 31. avgusta 2016. u Dragama kod Pakoštana, na trgu koji nosi ime istog zločinca Mira Barešića. Osim tog nečuvenog akta, veličanje teroriste je nastavljeno pa je u Splitu imenovana Ulica Mira Barešića, a u Seget Vranjici Obala Mira Barešića. Upravo zato nas interesuje vaše objašnjenje na kojim principima Hrvatska donosi odluke o dizanju spomenika, imenovanju ulica, trgova i obala u čast monstruozne ličnosti, ali i vaš planirani odgovor na takav nečuveni postupak, kao i ignorisanje protesta iz Crne Gore? Osim toga, javnost ima pravo da zna na koji će način zvanična Crna Gora njegovati sjećanje na taj teroristički akt i zločin nad svojim sinom, ambasadorom Vladimirom Rolovićem, koji je stradao mučeničkom smrću i proglašen narodnim herojom – ističe se u peticiji.
Osim odgovora o ovom pitanju, od Vlade i ministarstva se traže informacije o konačnoj krivičnopravnoj zaštiti građana Crne Gore koji su kao ratni zarobljenici mučenički postradali u logoru Lora u Splitu.
– Šta se uradilo o pitanju privođenja pravdi upravnika i stražara, odnosno hrvatskih službenih lica odgovornih za mučenje i likvidaciju petorice Nikšićana, ratnih vojnih zarobljenika u splitskoj Lori. Detalji toga, umu nepojmljivog zločina u hrvatskom državnom zatvoru dati su u Izvještaju Amnesty internacional za 1993, u vidu svjedočenja Gavrila Tripkovića iz Čapljine. Iz otvorenih izvora saznaje se informacija da niko od službenih osoba hrvatskog logora Lora nikada nije odgovarao za taj monstruozni zločin. Upravo zato, nameće se pitanje šta planiraju i šta mogu uraditi pravosudni organi Crne Gore o pitanju rasvjetljavanja ovoga tragičnog slučaja naših građana, i na koji način se planiraju na državnom nivou njegovati sjećanja na stradanje crnogorskih ratnih zarobljenika – ističu potpisnici peticije.
Zaključuju da će na osnovu odgovora Vlade javnost biti u prilici da na osnovu činjenica sudi o riješenosti Republike Hrvatske da se na adekvatan način, i odgovorno odnosi prema pitanjima koja su od interesa i značaja za Crnu Goru i njenje građane.
– Naravno, i prije svega da sudi o kapacitetima crnogorskih državnih organa da vode principijelnu spoljnu politiku koja uvažava interese građana Crne Gore u ništa manjoj mjeri od one koje druge države iskazuju prema interesima svog naroda. Javnost Crne Gore ima sva prava da zna šta je o ovim pitanjima uradila Vlada Crne Gore, i koje su buduće strategije – zakučuje se u peticiji. M.S.
Rolović narodni heroj
Vladimir Rolović bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik SFRJ i SR Crne Gore, ambasador i narodni heroj Jugoslavije. Još kao đak cetinjske gimnazije, opredijelio se za radnički pokret, a 1935. postao je član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ), a početkom 1936. i član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). Zbog revolucionarnog rada, hapšen je 1935. na Cetinju i 1938. godine u Beogradu.
Poslije Aprilskog rata i okupacije Kraljevine Jugoslavije, vratio se u rodni kraj, gdje se odmah aktivno uključio u pripreme za ustanak. Učesnik je Trinaestojulskog ustanka. Kao borac Lovćenskog bataljona, učestvovao je u napadu na Pljevlja.
Poslije završetka Drugog svjetskog rata, 1945. godine, upućen je na rad u Odjeljenje za zaštitu naroda Jugoslavije (OZNA), gdje je obavljao dužnosti načelnika Odjeljenja i dao veliki doprinos u uništenju zaostalih ustaških i četničkih grupa. Bio je član Vlade Narodne Republike Crne Gore, pomoćnik saveznog ministra za inostrane poslove, član Gradskog komiteta Saveza komunista Beograda, ambasador SFRJ u Norveškoj, Japanu i Švedskoj.
U Stokholmu, na dužnosti ambasadora, 7. aprila 1971. godine, smrtno ga je ranila grupa terorista predovođenih Mirom Barešićem, a osam dana kasnije, 15. aprila, umro je od posledica ranjavanja.
Dukić priznao krivicu
Predsjednik Odbora za podizanje spomen-obilježja Puniši Račiću Milosav Miško Dukić postigao je sa Osnovnim državnim tužilaštvom u Beranama Sporazum o priznanju krivice, i time izbjegao dalje krivično gonjenje zbog bespravnog podizanja ovog spomenika, gonjenje koje mu je izvjesno prijetilo. On je portalu „Vijesti” rekao da je kažnjen šest mjeseci zatvora, uslovno na dvije godine.
– Ja sam svu krivicu preuzeo na sebe, iako nas je u Odboru bilo sedam članova. Ne želim da iko drugi bude kažnjen. Moram reći da je komunikacija s tužilaštvom bila korektna. Ipak me čudi brzina kojom je sve urađeno. Za ovo djelo sve je završeno u roku od tri dana, dok se mnogo teža krivična djela, pljačke i ubistva, po tužilaštvima i sudovima razvlače godinama – kazao je Dukić.